Čuvanje obraza radničkog nogometa

Objavljeno
livornoNogomet je sport koji je dugo bio povezan s radničkim pokretom. U novije vrijeme ta se veza izgubila i danas se nogomet pokušava distancirati od “politike”, a navijači često ističu parole poput “ultras no politica”. Talijanski lučki grad Livorno je oaza za sve one koji politiku žele na tribinama, ali ne politiku različitih gazda koji se sukobljavaju, nego narodnu i revolucionarnu politiku. 
Tako je nakon formalnog raspada SSSR-a Livornov stadion Armando Picchi bio jedno od rijetkih mjesta gdje se mogao vidjeti srp i čekić ili pak sovjetska zastava. To nije ljevica kakvu možemo vidjeti na stadionu St. Paulija ili na domaćim utakmicama Celtica gdje se dižu maske Guy Fawkesa. Ovdje komunizam nije samo vijorenje zastavama ili pjevanje Belle Ciao. Livornovi navijači često organiziraju razne akcije za pomoć nezaposlenima u svom gradu, aktivni su na ulici, a ideale koje gaje na tribini prakticiraju i u svakodnevnom životu. Livorno i komunizam dva su nerazdvojna pojma. “To je jedna borba za ideale, do posljednjeg daha. Borba za pravednije društvo, a sve ovo ostalo samo su pokušaji da nas se smjesti u neku ladicu”. Sve to nije slučajnost. Komunistička partija Italije osnovana je u Livornu, a skoro 100 godina kasnije stanovnici Livorna i dalje se dobrim dijelom smatraju komunistima.
Simbol Livorna godinama je bila i navijačka skupina “Brigate Autonome Livornesi” osnovana 1999. godine kako bi ujedinila sve manje navijačke grupe u jednu. Dugo je bila trn u oku kako ostalim navijačima, tako i državi koja ih je svim silama htjela ugasiti. Jedne sezone dobili su čak 500 zabrana, a veliki dio vodećih ljudi na tribini završio je u zatvoru. Osakaćena brojnim zabranama, 2003. grupa je formalno ugašena. Zadnjih godina Livornovi navijači ponovno se organiziraju pod imenom “Curva Nord”.

Zašto su bili trn u oku svakoj Vladi pokazuje i događaj iz 2004. godine kada je u prvom kolu Serie A Livorno igrao protiv AC Milana. Deset tisuća Livorneza došlo je u Milano, a kako su u to vrijeme u tijeku bili izbori za talijanski parlament, dio koreografije su posvetili i Silviju Berlusconiju, tadašnjem predsjedniku nogometnog kluba Milan i tada još aktualnom premijeru. Tada se Berlusconiju pjevalo “Silvio Pedofilio”, a za vrijeme utakmice otkrili su transparent “Berlusconi: Brocchi, chi ti vota.” To je bila igra riječima jer je Christian Brocchi tada bio igrač Milana, a riječ Brocchi ujedno simbolizira nekoga beskorisnog u sportskom smislu. Grubo prevedeno transparent bi glasio: “Belusconi glasači su beskorisni”. Svi su imali crveno-bijele marame na glavi ismijavajući Berlusconija koji se par dana ranije u javnosti pojavio s takvom maramom nakon transplantacije kose. Veliki skandal u Italiji izbio je kada su Livornezi izviždali minutu šutnje za talijanske okupacijske vojnike poginule u napadu na Irački grad Nasirija. Nakon minute šutnje povela se pjesma “Dajte nam 10, 100, 1000 Nasirija”.
Livornezi su se često sukobljavali s političkim protivnicima, a fašistički Veronini i Lazijevi navijači su u pravilu bili na meti BAL-a. Utjelovljenje svega onog što BAL i Livorno predstavljaju, na terenu je bio veliki kapetan Christian Luccarelli. Njegova izjava “Neki igrači kupuju sebi Ferrarije i jahte za milijarde lira, ja sam si samo kupio Livornov dres”, oličenje je duha Livorneza. Lucarelli je 2005. godine platio autobus za uhićene navijače Livorna nakon sukoba s fašistima u Rimu. Međunarodnu karijeru za talijansku reprezentaciju zapečatio je kad je gol proslavio stisnutom šakom u zraku po uzoru na poznati komunistički pozdrav, a ispod dresa je nosio majicu Che Guevare. Zbog te veze sa navijačima nosio je broj 99 na dresu, godinu kad je BAL osnovan.
Livorno ove godine slavi 100 godina postojanja. I kada nisu u prvoj ligi, kada ih je represija skoro pa uništila, kada je nogomet postao bitka za što veću zaradu, a ne prostor za izražavanje stava, Livorno je jedna od rijetkih oaza gdje je nogomet još ostao netaknut, gdje ljudi više cijene Livornov dres od Ferrarija ili jahte. A ciljevi ostaju isti što god se i u budućnosti dogodilo: “Boriti se za svoje ideale, za zdravo društvo u kojem živiš, koje je danas solidarno s tvojim drugom, a sutra će biti i s tobom ako bude potrebe. I, što je najvažnije, ne odustajati, boriti se do zadnjeg daha.”